Galaktički koordinatni sistem

Nebeski ekvatorski koordinatni sustav (plavo), ekliptički koordinatni sustav (crveno) i galaktički koordinatni sustav (žuto). Ekvatorski i ekliptički koordinatni sustav dijele proljetnu točku (magenta) kao polaznu točku. Galaktičke koordinate su na odnosu Galaktičkog centra (žuta točka).
Zemljina vrtnja uzrok je prividnom okretanju nebeske sfere i izmjene dana i noći.
Osnovna gibanja Zemlje.

Galaktički koordinatni sistem je koordinatni sustav na nebeskoj sferi koji se koristi za određivanje položaja nebeskih tijela u odnosu na Mliječnu stazu. Osnovna se kružnica nalazi na galaktičkoj ravnini (koja je priklonjena 62,6° prema nebeskom ekvatoru). Početna točka za računanje galaktičke dužine galaktičko je središte, kojemu je položaj odredio Međunarodni astronomski savez (IAU) 1958. Rektascenzija i deklinacija galaktičkoga središta za epohu J2000,0 su α = 17 h 45,6 min, δ = –28°56,3′ (u zviježđu Strijelcu). Galaktička dužina je kut od 0° do 360° uzduž galaktičke ravnine prema istoku od točke koja je odabrana tako da se podudara sa smjerom galaktičkoga središta do okomite kružnice na kojoj se nalazi nebesko tijelo. Galaktička širina kut je od galaktičke ravnine do nebeskog objekta računan duž okomite kružnice (pozitivan prema sjevernome galaktičkom polu od 0° do 90°, negativan prema južnome od 0° do −90°. Sjeverni galaktički pol leži u zviježđu Berenikinoj kosi a njemu suprotni južni galaktički pol leži u zviježđu Kiparu. [1]

Other Languages
日本語: 銀河座標
한국어: 은하좌표계
norsk nynorsk: Galaktiske koordinatar
slovenčina: Galaktický pól