Drugi svjetski rat
English: World War II

Drugi svjetski rat
Yalta summit 1945 with Churchill, Roosevelt, Stalin.jpg
Konferencija u Jalti 1945. - Konferencija održana u Jalti u kojoj su se glavni vođe pobjedničkih Saveznika Churchill, Roosevelt i Staljin o podjeli svijeta nakon rata.
Nadnevak1. rujna 1939. - 2. rujna 1945.[1]
6 godina, i 1 dan
LokacijaEuropa, Afrika, Jugoistočna Azija, Pacifik, Sredozemlje i Bliski Istok
IshodSaveznička pobjeda. Izlazak SSSR-a i SAD-a kao supersile. Početak hladnog rata. Dekolonizacija savezničkih kolonija.
Casus belliNjemačka invazija Poljske 1. rujna 1939.;
Britanska i francuska objava rata Trećem Reichu 3. rujna 1939.
Sukobljeni
Saveznici:
Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo
Flag of the Soviet Union.svg SSSR (od 1941.)
Flag of the United States (1912-1959).svg SAD
Flag of the Republic of China.svg Republika Kina
Flag of the Chinese Communist Party Kineski komunisti
Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg NOVJ
Flag of Poland (1928–1980) Poljska
Flag of Greece (1822-1978).svg Grčka
Flag of Free France (1940-1944).svg Slobodna Francuska
više...
Sile Osovine:
Flag of Germany (1935–1945).svg Treći Reich
Flag of Japan.svg Japan
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Italija
Flag of Philippe Pétain, Chief of State of Vichy France.gif Višijska Francuska
Flag of Hungary (1915-1918, 1919-1946).svg Mađarska
Flag of Romania.svg Rumunjska
Flag of Norway.svg Norveška
Flag of Independent State of Croatia.svg NDH
Flag of Serbia, 1941–1944.svg Nedićeva Srbija
Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg Četnici
više...
Vođe
Flag of the United Kingdom.svg Đuro VI.
Flag of the United Kingdom.svg Winston Churchill
Flag of the United Kingdom.svg Clement Attlee
Flag of the United Kingdom.svg Bernard Montgomery
Flag of the Soviet Union.svg Josif Staljin
Flag of the Soviet Union.svg Vjačeslav Molotov
Flag of the Soviet Union.svg Georgij Žukov
Flag of the United States (1912-1959).svg Franklin Roosevelt
Flag of the United States (1912-1959).svg Harry S. Truman
Flag of the United States (1912-1959).svg George Marshall
Flag of the United States (1912-1959).svg Dwight Eisenhower
Flag of the United States (1912-1959).svg Douglas MacArthur
Flag of the Republic of China.svg Čang Kai-Šek
Flag of the Chinese Communist Party Mao Ce Tung
Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg Josip Broz Tito
Flag of Poland (1928–1980) Edward Rydz-Śmigły
Flag of Free France (1940-1944).svg Charles de Gaulle
Flag of Germany (1935–1945).svg Adolf Hitler
Flag of Germany (1935–1945).svg Karl Dönitz
Flag of Germany (1935–1945).svg Hermann Göring
Flag of Germany (1935–1945).svg Heinrich Himmler
Flag of Germany (1935–1945).svg Wilhelm Keitel
Flag of Germany (1935–1945).svg Alfred Jodl
Flag of Japan.svg Hirohito
Flag of Japan.svg Hideki Tojo
Flag of Japan.svg Isoroku Yamamoto
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Benito Mussolini
Flag of Hungary (1915-1918, 1919-1946).svg Miklós Horthy
Flag of Independent State of Croatia.svg Ante Pavelić
Flag of Norway.svg Vidkun Quisling
Flag of Philippe Pétain, Chief of State of Vichy France.gif Philippe Pétain
Flag of Romania.svg Ion Antonescu
Flag of Serbia, 1941–1944.svg Milan Nedić
Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg Draža Mihailović
Posljedice
Poginulih vojnika:
17,000.000
Poginulih civila:
33,000.000
Ukupno:
50,000.000
Poginulih vojnika:
8,000.000
Poginulih civila:
4,000.000
Ukupno:
12,000.000

Drugi svjetski rat (1. rujna 1939. - 2. rujna 1945.) međunarodni je sukob koji je izbio 21 godinu nakon Prvog svjetskog rata. Vođen je na tri kontinenta i na svim svjetskim oceanima, a u njemu su sudjelovale gotovo sve države koje su tada postojale.

Nakon što su Paktom Ribbentrop-Molotov i njegovim tajnim protokolom od 23. kolovoza 1939. godine (dan kojega je 2008. godine Europski parlament odredio Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima[2] [3]) dogovorili Hitlerova Njemačka i Sovjetski Savez podjelu Istočne Europe, već dana 1. rujna 1939. godine Njemačka napada Poljsku; te se taj dan uzima kao početak 2. svjetskog rata.

Sovjetski Savez se pridružuje napadačkim aktivnostima 14. - 17. rujna 1939. godine, okupiravši oko pola teritorija Poljske (ti se teritoriji do danas nalaze u sastavu Bjelorusije i Ukrajine), te cjelokupne teritorije Latvije i Estonije.

U svibnju i lipnju 1940. godine Njemačka munjevitim ratom (inovativni oblik rata omogućen masovnim i koncentriranim korištenjem zračnih i oklopnih snaga, radio-komunikacija, te masivnim korištenjem automobilskog/kamionskog transporta) vojno slama Nizozemsku, Belgiju i - na opće zaprepaštenje - velesilu Francusku (okupiravši prije toga u travnju 1940. god. Dansku i Norvešku), te 14. lipnja 1940. godine osvaja Pariz. Sovjetski Savez baš tog dana zahtijeva od Litve bezuvjetnu predaju, te odmah 15. lipnja vojno okupira i tu baltičku državu; prema prethodnom dogovoru, ostavlja Njemačkoj nekoliko litvanskih graničnih pokrajina. Prije kraja ljeta - opet u skladu s odredbama Pakta Ribbentrop-Molotov iz 1939. godine - dijele Hitler i Staljin državni teritorij Kraljevine Rumunjske: Sovjetski savez uzima vojnom invazijom 28. srpnja 1940. od te zemlje Moldaviju (nakon raspada SSSR-a 1990.-ih, Moldavija je neovisna država sa rumunjskim kao službenim jezikom) i Sjevernu Bukovinu (danas u Ukrajini), a Njemačka "sprječava" invaziju Mađarske na Rumunjsku na način da prisiljava Rumunjsku da ustupi Mađarskoj područje Sjeverne Transilvanije (približno veličine današnje Hrvatske, tada s oko 2,5 milijuna stanovnika), te u preostalom dijelu Rumunjske instalira marionetski režim na čijem je čelu general Ion Antonescu.

Nakon pobjede nad Francuskom, Njemačka ne uspijeva u zračnoj Bitki za Britaniju 1940. godine ostvariti zračnu nadmoć potrebnu za invaziju na Britaniju; na moru, Britanska mornarica potvrđuje svoju superiornost.

U Travanjskom ratu 1941. godine Njemačka uz pomoć Italije, Bugarske i Mađarske okupira područje Kraljevine Jugoslavije; te odmah potom pokorava i Grčku koja se uz britansku pomoć već šest mjeseci odupirala napadima njemačkog saveznika Italije.

Dana 22. lipnja 1941. godine Hitlerova Njemačka iznanadno napada svog dotadašnjeg saveznika Sovjetski Savez. Staljin je posve iznenađen ovim potezom (neki smatraju da je bio uvjeren da će zapravo SSSR biti taj koji će uspjeti napadom s leđa iznenaditi Hitlerovu Njemačku - u tom trenutku je Sovjetski savez pod oružjem imao čak 5 milijuna ljudi, a industrijska je proizvodnja bila podređena proizvodnji oružja i ratnog materijala), te njemački Wehrmacht - makar znatno slabije naoružan i ne brojniji od Crvene armije[4] - u narednim mjesecima uspijeva uništiti mnogobrojne sovjetske postrojbe i doći pred vrata Moskve. Međutim staje uslijed tog njemačkog napada SSSR na stranu Saveznika, što preokreće tijek rata.

Otprilike u isto vrijeme Fašistička Italija doživljava neuspjeh u invaziji Egipta pod britanskim protektoratom. Na drugoj strani, Sovjetski Savez i Velika Britanija uspješno napadaju Njemačkoj skloni Iran, te osvajaju u kratkom ratu 25. kolovoza - 17. rujna 1941. godine znatan dio njegovog teritorija. Ta će područja držati pod okupacijom te dvije sile do kraja rata, uključujući tu strateški važna iranska naftna polja, koja su pala u britanske ruke, onemogućivši da se ta značajna proizvodnja iskoristi za njemačke potrebe.

Krajem 1941. nakon japanskog napada na Pearl Harbor Sjedinjene Američke Države se uključuju u rat koji konačno zahvaća gotovo čitav svijet.

Tijekom 1942. godine Japan bilježi znatne uspjehe oduzimajući Saveznicima golema područja u Aziji, od Indonezije i Filipina, do Burme i Singapura; u velikim pomorskim bitkama je međutim znatno oštećena snaga njegove flote čija obnova ne može pratiti tempo kojim američka industrija pridonosi izgradnji vojne sile SAD. Nijemci uspješno izlaze na kraj s ofenzivama Crvene Armije prema Ukrajini i Britanskih snaga iz Egipta prema Libiji. Sovjetski Savez, na drugoj strani, uspijeva obnoviti svoje ratne sposobnosti, u velikoj mjeri zahvaljujući kolosalnom poduhvatu preseljenja svoje ratne industrije u azijske predjele SSSR-a i usmjeravanju praktično svih proizvodnih i ljudskih kapaciteta SSSR-a u ratni napor: usprkos znatno manjoj ukupnoj industrijskoj proizvodnji, naposljetku je Sovjetski Savez proizvodio daleko veće količine naoružanja i ratne opreme, nego što je proizvodila industrija koja je u Njemačkoj i drugdje u okupiranoj Europi stajala na raspolaganju njemačkim snagama. Kroz program zajma i najma, dolaze u Sovjetski savez i značajne količine hrane, prijevoznih sredstava i naoružanja od zapadnih saveznika - oko 15 posto zrakoplova i tenkova koje je koristila Crvena armija stiglo je tim putem.[5]

Početkom 1943. trpe Sile Osovine velike poraze. Italija je prisiljena na kapitulaciju iste godine, sovjetske snage su na istočnom bojištu krenule u protunapad, a napredovanje japanskih snaga na Tihom oceanu je zaustavljeno. Krajem 1943. godine zračne snage SAD pokreću kampanju masovnog bombardiranja Japana. Nakon što je od 1942. godine s britanskog tla započeta ozbiljna aktivnost strateškog bombardiranja Njemačke i drugih područja Europe, radi nanošenja štete industrijskim, prometnim i vojnim kapacitete Njemačke i Italije, kao drugih zemalja pod njemačkom okupacijom; od druge polovine 1943. godine ta bombardiranja ostvaruju snažan učinak. Na osobitoj meti su bile njemačke tvornice u proizvodnji i preradi metala, koje su od druge polovine 1943. godine izgubile približno pola kapaciteta. Tvornice u Njemačkoj i okupiranim zemljama su ipak uspjele obnoviti proizvodnju na bolje zaštićenim lokacijama i čak povećati proizvodnju,[6] ali se pokazalo da za razliku od tvornica SAD-u i SSSR-u nisu u dovoljnoj mjeri tehnološki pripremljene za ulazak u masovnu proizvodnju; sve ukoliko je kvaliteta njihovih proizvoda općenito bila veća od američkih i sovjetskih. Stoga porast njemačke ratne proizvodnje nije bio ni blizu rastu proizvodnje u tvornicama za proizvodnju krupnih strojeva dizajniranima na principu tekuće trake u SAD i Sovjetskom savezu.[7] Najveći efekt na njemačke ratne sposobnosti je naposljetku ostvaren pomorskom blokadom, te bombardiranjem naftne industrije i zaliha, koje je jako otežalo funkcioniranje vojnih snaga i industrije Sila Osovine; 1943. godine će Njemačka imati na raspolaganju 2 puta manje naftnih derivata od Britanskog Carstva, 2 i pol puta manje od Sovjetskog saveza, te čak 26 puta manje od SAD.[8] Situaciju Njemačka nije uspjela bitno popraviti ni svojom značajnom proizvodnjom sintetičkih naftnih proizvoda, uglavnom iz ugljena: pogoni za proizvodnju sintetičkog goriva biti će izloženi opetovanim savezničkim bombardiranjima.[9]

U prvoj polovini 1944. godine saveznička bombardiranja već dramatično smanjuju količine naftnih derivata koje Sile osovine imaju na raspolaganju. Dok je još u ožujku 1944. godine doprema nafte u njemačkoj Europskoj tvrđavi biti na razini od 927.000 tona mjesečno, do lipnja će ona biti smanjena na 472.000 tona; stoga će Luftwaffe dobivati mjesečno samo 30 tisuća tona avionskog goriva, umjesto potrebnih 160 tisuća tona - čime je taj dio njemačkih oružanih snaga bio skoro izbačen iz borbe. Do studenog 1944. god. će daljnja bombardiranja smanjiti ukupnu proizvodnju nafte koja je stojala na raspolaganje Njemačkoj na oko 100.000 tona, jako ograničavajući funkcioniranje gospodarstva i djelovanje vojnih snaga.[10] U ljeto 1944. zapadni Saveznici su se na Dan D iskrcali u Europi, polako privodeći rat kraju; upravo u isto vrijeme Crvena armija izvođenjem Operacije Bagration napokon uspijeva rat prenijeti izvan predratnog područja SSSR-a. Rumunjska, nakon što na njen teritorij stupaju snage Crvene Armije, prelazi 23. kolovoza 1944. na stranu Saveznika, te će potom dati znatni doprinos u borbi protiv svojih dojučerašnjih saveznika na bojištima u Mađarskoj (vraćajući Transilvaniju, koja je Rumunjskoj za korist Mađarske bila oduzeta 1941. godine), Čehoslovačkoj i Austriji, uz oko 50 tisuća poginulih rumunjskih vojnika. Bugarska na stranu Saveznika prelazi 8. rujna 1944. godine. I bugarske snage će se značajno uključiti u borbe na strani Saveznika u Mađarskoj (s oko 130.000 vojnika), te u Jugoslaviji - gdje donedavni okupator Bugarska sudjeluje u potiskivanju Nijemaca iz Makedonije i Srbije, te potom s oko 300 tisuća vojnika sudjeluje u završnim operacijama prema teritoriju NDH, te nakon toga sve do granica Austrije.

Rat je okončan 1945. bezuvjetnom kapitulacijom Njemačke (7. svibnja 1945.) i Japana (15. kolovoza 1945.).

Procjenjuje se da broj stradalih ljudi u 2. svjetskom ratu iznosi nešto manje od 55 milijuna, što ga čini jednom od najvećih svjetskih katastrofa.

Other Languages
Alemannisch: Zweiter Weltkrieg
žemaitėška: Ontra svieta vaina
беларуская (тарашкевіца)‎: Другая сусьветная вайна
Bislama: Wol Wo Tu
brezhoneg: Eil Brezel-bed
Chavacano de Zamboanga: Segunda Guerra Mundial
qırımtatarca: Ekinci Cian cenki
dolnoserbski: Druga swětowa wójna
emiliàn e rumagnòl: Secånda guèra mundièl
English: World War II
Esperanto: Dua mondmilito
estremeñu: II Guerra Mundial
Nordfriisk: Naist Wäältkrich
Gàidhlig: An Dàrna Cogadh
客家語/Hak-kâ-ngî: Thi-ngi-chhṳ Sṳ-kie Thai-chan
Fiji Hindi: World War II
hornjoserbsce: Druha swětowa wójna
Kreyòl ayisyen: Dezyèm Gè mondyal
Bahasa Indonesia: Perang Dunia II
Patois: Wol Waar II
къарачай-малкъар: Экинчи дуния къазауат
Ripoarisch: Zweide Weltkresch
Lëtzebuergesch: Zweete Weltkrich
Lingua Franca Nova: Gera Mundal Du
لۊری شومالی: جٱنڳ جهونی دۏئم
Basa Banyumasan: Perang Donya II
Minangkabau: Parang Dunia II
Bahasa Melayu: Perang Dunia Kedua
မြန်မာဘာသာ: ဒုတိယ ကမ္ဘာစစ်
مازِرونی: جهونی جنگ دوم
Dorerin Naoero: Eaket Eb II
Plattdüütsch: Tweete Weltkrieg
Nedersaksies: Tweede Wereldoorlog
नेपाल भाषा: तःहताः २
norsk nynorsk: Andre verdskrigen
Norfuk / Pitkern: Werl War II
davvisámegiella: Nubbi máilmmisoahti
srpskohrvatski / српскохрватски: Drugi svjetski rat
Simple English: World War II
slovenščina: Druga svetovna vojna
српски / srpski: Други светски рат
Türkmençe: İkinji Jahan Urşy
ئۇيغۇرچە / Uyghurche: ئىككىنچى دۇنيا ئۇرۇشى
oʻzbekcha/ўзбекча: Ikkinchi jahon urushi
vepsän kel’: Toine mail'man soda
Volapük: Volakrig telid